Pred nama je jedan odabran dan, dan “Jevmu Ašure”. 
To je dan koji se naziva “Idu-l-enbija” (Bajram Božijih Poslanika).

Prenosi Katade radijallahu anhu da je Resulullah s.a.v.s. rekao:
"Nadam se u Allahovu milost da je ašura post kefaret (oprost) za grijehe u prošloj godini."
Prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Resulullah s.a.v.s. rekao:
"Najbolji post poslije ramazana je u Allahovom mjesecu muharremu,
a najbolji namaz poslije obaveznog je noćni namaz." 
         Dragi moji, pred nama je još jedna prilika da se činjenjem dobrih djela očistimo od grijeha, pa je zato iskoristimo! Ne propustimo da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovog dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Pejgambera.
Na taj način ćemo inš´Allah učiniti hajr, steći ljubav našeg Gospodara i približiti Mu se.
        Amin ya Rabbi 

DAN AŠURE
Svemogući Allah je, iz svoje neizmjerne milosti prema svojim robovima, puteve dobra učinio
lahkim i za malo truda im obećao veliku nagradu, kako bi nadoknadili propušteno i kako bi
grijehe zamijenili dobrim djelima. U određenim danima se, za ista djela,  dobija mnogo veća
nagrada nego u drugim danima. Nazovimo to "Sezonom dobra". Jedna od njih je i Dan ašure,
deseti muharrem, kojeg muslimani obilježavaju na različite načine: postom, što je, vidjet
ćemo utemeljeno, šijskim samobičevanjem, što je nakaradno, spremanjem jela zvanog Ašura,
o  čemu ne nalazimo traga u životu prvih muslimana. Dan ašure ima svoj značaj, historijat i
propise, on je jedno od znamenja dini-islama, a Allah, dž.š., kaže:  "Pa ko poštiva Allahove
propise – to je znak čestita srca."
1
1. Definicija Ašure:
Imam El-Kurtubi kaže: "Riječ 'ašura' je promjenjeni oblik od arapske riječi  'aširetun' što
znači "deseti", zbog veličanja i značaja ovog dana.
2
O onome što se spominje
3
 kako je Allah, dž.š., u tom danu odlikovao deset poslanika sa deset
kerameta ili kako je u tom danu dat deseti keramet ovom ummetu, o tome ne nalazimo nijedan
vjerodostojan dokaz.
2. Značaj Allahovog mjeseca muharrema:
Uzvišeni Allah kaže:  "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana
kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!"
4
 
Poslanik, s.a.v.s., je, nakon ramazana, mjesec muharrem preporučio najboljim za post. Od
Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  "Najbolji post, poslije
onog u mjesecu ramazanu, jeste post u mjesecu koga vi nazivate muharrem, a najbolji namaz,
poslije farz-namaza, jeste noćni namaz."
5
Ibnu Redžeb u svom "Letaiful Me'arifu bilježi od Osman el-Hindija da su prvi muslimani:
"Veličali tri desetine: zadnjih deset dana ramazana, prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta i
prvih deset dana muharrema.
Samim tim što se ovaj mjesec, muharrem, naziva  "Allahov mjesec muharrem" upućuje na
njegov značaj, zna li se da se samo uz najuzvišenija stvorenja dodaje atribut "Allahov", kao:
"bejtullah" – Allahova kuća, "nakatullah" – Allahova deva, "Halilullah" i sl.
3. Historijat Dana ašure:
Ašura je bila poznata i predislamskim arapima koji su postili taj dan o čemu svjedoči predaja
Aiše, r.a. Moguće je da su Kurejšije post toga dana naslijedile od naroda koji su slijedili ranije
poslanike, možda još od vremena Ibrahimovog šerijata. Pouzdano se zna da je Poslanik,
s.a.v.s., postio ovaj dan u Mekki, prije nego je učinio hidžru u Medinu. Prenosi se od Ibnu
Abbasa da je Allahov poslanik, s.a.v.s., zatekao medinske židove kako poste ovaj dan. Upitao
ih je:  "Šta je ovo?" Ovo je poseban dan, rekoše,  u njemu je Allah spasio Benu Israil od
njihovog neprijatelja te ga je Musa zbog toga postio. Reče im: "Ja sam preči Musau od vas!"
Pa je postio taj dan i naredio je drugima da ga poste.
6
 Iz hadisa je jasno kako je Poslanik

naredio da se posti ovaj dan kako bi se muslimani razlikovali od židova jer su oni taj dan
praznikovali, a praznikom se ne posti.
4. Šta je činio Poslanik, s.a.v.s., na Dan Ašure?
Poslanik bi ovaj dan proveo u ibadtu posta. Prenosi se od Aiše, r.a., da je rekla: "Kurejšije su
za vrijeme džahilijjeta postili Dan ašure, i Poslanik je tataj dan postio. Nakon što je učinio
hidžru u Medinu opet je postio taj dan i naredio je drugima da ga poste. Kada je propisan
post ramazana, rekao je: "Ko hoće da ga posti neka to idalje čini, a ko neće neka ga ostavi."
7
5. Tretman posta na Dan ašure:
Obzirom da je post mjeseca ramazana propisan druge godine po hidžri, a da su muslimani
postili dan Ašure prije toga u Mekki, sam hukm ovog posta moramo posmatrati kroz to
vrijeme:
a) Prije nego je propisan ramazanski post:
Ulema po ovom pitanju nije jednoglasna. Jedni smatraju da je tada post bio važib – stroga
obaveza muslimana. Ovo je mišljenje Ebu Hanife, rivajet od Šafije i rivajet od Ahmeda.
Dokaz im je spomenuti hadis Aiše, r.a., u kojem stoji: " Ko hoće da ga posti neka to idalje
čini, a ko neće neka ga ostavi." Drugi smatraju da je post tada bio mustehab – pohvalan. Ovo
je poznatije mišljenje Šafije, a dokaz mu je hadis koga prenosi Muavija: "Ovo je Dan ašure,
Allah vam nije strogo propisao njegov post, a ja ga postim, pa ko hoće neka ga posti, a ko
neće neka ga ne posti."
8
b)Nakon što je propisan ramazanski post
Imam Nevevi prenosi idžma – jednoglasno mišljenje uleme kako je post ovoga dana sunnet, a
ne vadžib.
9
6. U čemu je hikmet – mudrost ovog posta:
Dan ašure je dan u kojem je Allah spasio Musa'a, a.s., i njegov narod od zuluma faraona.
Musa ga je, u znak zahvalnosti, postio. Naš poslanik ga je postio i rekao:  "Mi smo preči
Musau od vas."
10
 Ovim postom svjedočimo da je Allahova vjera jedna i da u islamu nema
sebičnosti i njime se pokazuje kako je islam uputa cijelom čovječanstvu.
7. Da li je dovoljno postiti samo deseti dan:
Onaj ko bi postio samo deseti dan muharrema je ispunio sunnet posta toga dana i u tome
nema mekruha - pokuđenosti. Ovo je mišljenje Ibnu Abbasa, Ebu Hanife i Ibnu Tejmijje.  Ko
bi postio dan prije ili dan nakon toga dana – takav post je još bolji, i sve što se više dana posti
u ovom mjesecu muharremu sve je veća i nagrada. Što se tiče hadisa: "Postite Dan ašure, a
razlikujte se od židova time što ćete  postiti dan prije i dan poslije njega" – Albani ovaj hadis
smatra slabim.
11
8. Ašura između nemara i pretjerivanja
Islam je vjera jasna. Njegovi propisi su jasni i o njemu se treba govoriti sa dokazom. Dan
ašure je dobrim djelom zastupljen u muslimanskim masama, ali njegovo obilježavanje mora
biti u skladu sa Kur'anom i Sunnetom. Danas muslimani obilježavaju ovaj dan na sljedeći
način:

- Istog datuma, desetog muharrema, je u Iraku,  na Kerbeli, ubijen Poslanikov unuk Husejn,
r.a. Šiti su, valjda prije svega da se i po tome razlikuju od sunnija, izabrali da se na taj dan
sjećaju ovog teškog događaja, potpuno zanemarujući Poslanikovu praksu, čineći po ulicama
djela krvavog samobičevanja zbog čega nas je tada stid što takva djela čine oni koji za sebe
kažu da su muslimani.
- Jedni opet ovaj dan spravljaju jelo zvano Ašura i i tvde kako imaju čak i recepte pomješanog
jela koje je, navodno,  jeo Nuh, a.s., na lađi.
Iz navedenog se jasno vidi kako pojedine muslimanske grupacije nastoje ovaj mubarek dan
zloupotrebiti za godišnju smotru i novačenje svojih istomišljenika.
- Postoje i muslimani koji se krajnje nemarno odnose prema ovom danu i ne znajući, ili
tačnije rečeno, ne žele da znaju za njega.
- Put muslimana mora biti Put sredine. Zato on ne doživljava Dan ašure poput onih koji su u
krajnjem gafletu, niti kao oni koji pretjeruju i u vjeru unose ono o čemu Allah nije nikakav
dokaz objavio.
Pred nama je još jedna prilika da  činjenjem ibadeta posta dobrim djelom pobrišemo loše.
Oživimo u našim kućama jedno od znamenja ove Vjere čiste, Dan Ašure o  čijoj vrijednosti
Poslanik islama kaže: "Post na Dan Ašure je oprost za male grijehe učinjene tokom godine, a
post na Dan Arefata  je oprost za male grijehe učinjene tokom dvije godine."
12

Hidžretski mjesec muharrem je jedan od mjeseci za koje se u časnome Kur'anu kaže da su sveti: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera.“ (et-Tevba, 36.) Pored njega, to su još mjeseci zul kade i zul hidže te redžep. Budući da je sve što postoji stvorio uzvišeni Allah, tako i postojanje svake stvorene stvari, bila ona tek pojam, predmet ili ono što mi nazivamo „živim bićem“, sveto je. Drugim riječima, kako sve što postoji ima jedan sveti Izvor, uzvišenoga Allaha, tako sâmim svojim postojanjem odaje tu svetost. Na tome tragu, pravilan odnos prema svetosti jedino može biti ostvaren ukoliko se čovjek rukovodi propisima koje mu je dragi Bog dostavio Svojom objavljivanjem na način objavljivanja svetih Knjigâ.
Premda je sve svêto sâmom svojom egzistencijom, neke stvari uzvišeni Allah odabrao je nad drugim stvarima, dao im određenu prednost. Koncentrirajući se na te posebne stvari, čovjek postepeno jača, duhovno zri, stječe mogućnost izravnoga svjedočenja svetosti bîti svih stvari koje postoje. Zato je sasvim normalno, naprimjer, posebno se posvetiti približavanju uzvišenome Bogu u mjesecu ramazanu, pojačati intenzitet, snagu, ibadeta u tome mjesecu jer je to način da vjernik ojača i postepeno stekne takvu spremnost da snažnije pristupi ibadetu i u drugim mjesecima. Kako god nekome može zvučati neobično ili odveć uprošteno, treba reći da je jednostavno riječ o stjecanju svojevrsne kondicije, spremnosti, kao što je čovjeku nužna kondicija za obavljanje nekih dodatnih aktivnosti u svakodnevnome životu (čitanje, razmišljanje, bavljenje sportom i tako dalje).
Uzvišeni Allah slao je poslanike ljudima i premda vjernik ne smije praviti razliku između njih, nekima od njih dragi Bog je ipak dao i dodatnu vrijednost te su i nazvani ulul azm. Poslanici su ljudima dostavljali Božije knjige i premda je obaveza muslimana svaku od tih svetih knjiga prihvatiti kao svoju, ipak je posebna prednost data posljednjoj Božijoj objavi – časnome Kur'anu. Svaki čovjek odabran je među svim drugim Božijim stvorenjima ali, ipak, vjernici imaju kvalitativnu prednost nad ostalim, evlije nad vjernicima svakodnevlja, vrhovni evlija jednoga vremena – kutb, nad ostalim Božijim prijateljima, a svaki poslanik, opet, nad svakim kutbom. Tako su, shodno kur'anskome ajetu, i svi hidžretski mjeseci sveti jer ih je tako stvorio i ustanovio uzvišeni Allah, ali su, ipak, među njih dvanaest spomenuta četiri posebno odabrana.
Naziv mjeseca muharrema izveden je iz arapskoga korijena „úa-rre-me“, a ima značenje „svet“, „nepovrediv“, „zabranjen“ ali i „neukroćen“ (meúarrem). Obaveza je vjernika u ovome mjesecu nametnuti sebi poseban režim života, prema svakoj inače redovnoj obavezi ophoditi se kao prema nečemu svetome, natjerati sebe na traganje za prepoznavanjem svetosti u životnim pojavama, te ljudima i uopće svim stvarima koje nas svakodnevno okružuju. Normalna je pojava svakodnevno osjetiti novi dan, svako na sebi specifičan način vidjeti ili osjetiti svjetlost, nebo, zemlju, ljude oko sebe, redovne obaveze. No, u mjesecu muharremu treba takvu uobičajenu percepciju svijeta promijeniti, shvatiti da je nemoguće, kako kaže jedno od spomenutih značenja mjeseca muharrema, ukrotiti, u potpunosti obuhvatiti i iscrpiti, Božije manifestiranje Lijepim Imenima i Atributima jer je svaka pojava, svako stvorenje, kako god naizgled bilo „obično“ i „jednostavno“ ustvari odraz tih manifestiranja i posljedica njihovih međusobnih djelovanja, utjecaja. I ovo je jedno od značenja kur'anskoga ajeta: „Pogledi do Njega ne mogu doprijeti“ jer iako, s jedne strane, Božija Bît ne može biti spoznata, s druge strane, izravno osvjedočenje (šuhûd) u svetost neke stvari predstavlja korak bliže neizrecivoj ljepoti Božijega Prisustva, pa je egzistencija svetoga mjeseca muharrema jedan od odraza onog poznatog hadis-i kudisija u kojemu uzvišeni Allah poručuje da ako se rob Njemu primakne za pedalj, dragi Bog približit će se čovjeku za lakat:
„Ko bude neprijetalj robu Mome tome rat objavljujem. Za Mene najdraža stvar s kojom Mi se rob Moj približava jeste ono što mu propisah. Rob Moj nafilama (dobrovoljnim bogoslužjima) Mi se približava sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim postajem sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom prihvata, i noga njegova, kojom hoda. Ako Mi što zatraži - dat ću mu, a ako od Mene utočište traži - pružit ću mu. Od svega što radim, nizašta se ne dvoumim kao što se dvoumim uzeti dušu roba Moga, vjernika: on smrt ne voli, a Ja ne volim ožalostiti ga.“ (hadis-i kudsi bilježi Buharija, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
Drugim riječima, ako se vjernik podvrgne posebnome režimu za vrijeme trajanja mjeseca muharrema, posebno za vrijeme trajanja prvih deset dana, uzvišeni Allah podići će ga za određen stepen, ili stepene, u svjedočenju ljepote Božijega Prisustva koje je u nastavku istoga ajeta opisano kao „a On do svih pogleda dopire“ (el-En'am, 103.) jer uzvišeni Allah dobro poznaje sve želje i trud Svojih robova.
Shodno različitim predajama možemo saznati da je u mjesecu muharremu posebno odabran deseti dan – Dan Ašure, i da su se na taj dan desili mnogi svetopovijesni događaji. Po nekim predajama kaže se da je hazreti Ademu (Adamu), alejhisselam, i hazreti Havvi (Evi), uzvišeni Allah prihvatio pokajanje baš na ovaj dan. Desetoga dana mjeseca muharrema uzvišeni Allah je naredio Zemlji i nebesima da se uzdrže te da Potop (Tûfân) prestane, kako bi lađa hazreti Nuha (Noe), alejhisselam, pristala na brdu Džûdijj. Na Dan Ašure  hazreti Junus (Jona), alejhisselam, je izbavljen iz utrobe velike ribe (najvjerovatnije kita) koja ga je progutala, a hazreti Jusuf (Josip), alejhisselam, na Dan Ašure je izbavljen iz bunara. Veliki hazreti Musa (Mojsije), alejhisselam, na taj dan prešao je sa Israelićanima preko mora. U povijesti sljedbenika posljednjega Božijega poslanika hazreti Muhammeda, alejhisselam, na ovaj sveti deseti dan svetoga mjeseca muharrema nerazumni zlotvori po naredbi zločinca Jezida, kao najgori krvoloci mučili su i ubili plemenitog hazreti Huseina, Poslanikovoga, alejhisselam, unuka i veliki broj članova Muhammedove, alejhisselam, porodice – Ehli-Bejt. Zato su za veliki broj muslimana prvih deset dana ovoga mjeseca ujedno i dani velike žalosti, te otuda i ime za prvih deset dana ovoga mjeseca – mâtem, izvedeno iz arapskoga korijena „m-v-t“ koje ima značenje „smrt“.
Kod nas u Bosni i Hercegovini običaj je da se prvih deset dana mjeseca muharrema, ko je to u mogućnosti, isposti (takav je bio i sunnet hazreti Pejgambera, alejhisselam), potom da se svaki od tih dana donose salavati na hazreti Poslanikovu, alejhisselam, porodicu – hazreti Ehli Bejt, pojačano uči zikir i klanjaju nafile. Kako su ovo ujedno i dani žalosti, izbjegava se organiziranje bilo kakvog, inače u drugim danima šerijatski dopuštenog, veselja, poput vjenčanja. Deseti dan se pravi posebno jelo – hašura, slatko, pri čijem se pravljenju nastoji upotrijebiti neparan broj sastojaka. Kao i kurban, i hašura se dijeli i komšijama-nemuslimanima jer kao što je kurban sjećanje na sveotpovijesni čin spremnosti hazreti Ibrahima (Abrahama), alejhisselam, na žrtvovanje vlastitoga sina, koji priznaju i judaizam i kršćanstvo, tako je i Dan Ašure obilježen brojnim prethodno navedenim svetopovijesnim događajima koji također prihvataju i jevreji i kršćani.
Još jedan od običaja kod muslimana vezan za ovo vrijeme jeste i učenje posebne dove koja se zove: „Dova koja se uči na dan prvog muharrema“. Kod nas je ovu dovu u svojoj zbirci zabilježio rahmetli hadži hafiz Smail efendija Fazlić. Ona glasi:

أللَّهُمَّ أَنْتَ اْلأَبَدِيُّ الْقَدِيمُ وَعَلَى فَضْلِكَ الْعَظِيمِ وَجُودِكَ الْمُعَوَّلِ أَعْتَمِدُ. وَهَذَا عَامٌ جَدِيدٌ قَدْ أَقْبَلَ. نَسْأَلُكَ الْعِصْمَتَ فِيهِ مِنَ الشَّيْطَانِ وَأَوْلِيَائِهِ وَجُنُودِهِ.

Allāhumme Entel Ebedijjul Qadīmu ve 'alā fadliKel 'azīmi ve džūdiKel mu'avveli a'temidu. Ve hāzā 'āmun džedīdun qad aqbele. Nes'eluKel 'ismete fīhi mineš-šejtāni ve evlijā'ihi ve džunūdihi.

(Allahu moj, Ti si Oduvječni, Bespočetni, na Tvoju veličanstvenu dobrotu i tvoju neprirecivu blagodat ja se oslanjam. Evo, nova godina je nastupila. Molimo Te za zaštitu u njoj od šejtana, njegovih prijatelja i njegove vojske.)

Prvo za šta se u ovoj dovi moli jeste zaštita od prokletoga šejtana. Kako je poznato, najveći grijeh šejtana je što je odbio Božiju naredbu kojom mu se naređivalo da se pokloni čovjeku, hazreti Adem-pejgamberu, alejhisselam, posljednjemu i krunskome Allahovome stvorenju. Šejtan ima moć nagovarati, stvarati zabunu kod čovjeka, zavoditi ga ali nema moć fizički ga natjerati na neposluh. Ali i sâm čovjek često se postavlja kao šejtanov saveznik u neposluhu zaboravljajući da je uzvišeni Allah položio u svaku individuu premilostivi dar spoznaje da je najpuniji odraz manifestiranja svih Lijepih Božijih Imena i Atributa prisutan baš u čovjeku. Upravo zato što nije bio u stanju to spoznati, prokleti Iblis se usudio suprotstaviti Božijoj naredbi, a svaki čovjek, ukoliko ne posveti svoj život trudeći da se u ovaj premilostivi dar i osvjedočiti, čini istu grešku kao i Iblis i zatvara vrata svoga duha a otvara vrata šejtanskim došaptavanjima i fantazijama svoje neodgojene duše. O tim fantazijama se govori u narednome dijelu spomenute dove:

وَالْعَوْنَ عَلَى هَذِهِ النَّفْسِ اْلأَمَّارَةِ بِالسُّوءِ.

Ve'l 'avne 'alā hāzihin-nefsil emmāreti bis-sū'i.

(I za pomoć u borbi protiv ove neodgojene duše sklone zlu.)

Najveća perda, koprena, za čovjeka pred sučeljenjem s izravnim motrenjem pokazivanja Lijepih Božijih Imena i Atributa jeste njegov ego i različite niskosti koje taj ego prouzročuje: samohvala, oholost, škrtost, zavist, pohlepa, samoljublje i slično. Kako se kaže, srce kao duhovni organ je slično posudi. Ima svoju granicu, koliko nečega može u sebe primiti. Stoga, što je više ljubavi prema samome sebi i prema ovozemaljskome životu, to je nemoguće da u srce uđe više ljubavi prema uzvišenome Allahu i prema drugome svijetu. Jedini lijek, kako nas uče islamski prvaci razumijevajući Kur'an i Sunnet, jeste odgajanje te niske duše (terbijetun-nefs) uz istodobno glačanje srca (tasfijetul kalb) čime se čovjek oslobađa loših osobina a bîva u stanju u svome srcu svjedočiti svu razigranost pojavljivanja i skrivanja Lijepih Božijih Imena.

Nesumnjivo, tako preporođen čovjek odiše božanskom ljubavlju i svaki njegov korak inspiriran je Duhom, na tragu na početku citiranoga hadis-i kudsija kada uzvišeni Allah kaže da, nakon što Mu se rob približi dobrovoljnim ibadetom, postaje sluh kojim taj rob sluša, vid kojim taj rob gleda, ruka kojom taj rob dohvata, i noga kojom taj rob hodi. Naredni dio Dove koja se uči na dan prvog muharrema upravo govori o čovjekovim djelima:

وَالْعَمَلَ بِمَا يُقَرِّبُنِى إِلَيْكَ زُلْفَى.

Vel 'amele bimā juqarribunī ilejKe zulfā.

(I za djelo koje će me dovesti na stepen bliskosti s Tobom.)

Može zvučati nevjerovatno ali istinsko dobro djelo koje uradi iskreni i odgojeni vjernik, tome vjerniku pada veoma teško, mrsko mu bude da mu se učinjeno dobro djelo pripiše. Kako hazreti Abdul Kadir Gejlani kaže, jednom prilikom je hazreti Isa-pejgamber (Isus), alejhisselam, rekao:

„Dobro djelo je ono dobročinstvo za koje čovjek ne bi volio da se njemu pripisuje.“
Shodno učenju vjerskih prvaka, vjernik odgojene duše i čistoga srca spoznaje da je sve što postoji znak koji otkriva postojanje uzvišenoga Allaha, ona svijest o kojoj smo na početku govorili uz koju se čovjek osvjedoči da je sve što postoji sveto, da je sav svijet svét, da je svét i sâm njegov život. Takav vjernik živi pod djelovanjem časnoga ajeta: „Reci: 'Sve je od Allaha!'“ (en-Nisa, 78.)
Zaključivši sve do sada rečeno, život svakoga čovjeka trebao bi biti prožet konstantnim zazivanjem Lijepih Božijih Imena i donošenjem salavata na hazreti Muhammeda, alejhisselam, jer ta dva dijela svjedočenja vjere izraz su i početka i konačnoga utoka sveukupne egzistencije ali i najidealnijega svjedočenja njene svetosti. A time se upravo Dova nove hidžretske godine i završava:

يَا ذَا الْجَلاَلِ وَاْلإِكْرَامِ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ النَّبِيِّ اْلأُمِّيِّ وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ وَسَلِّمْ.

Jā zel Dželāli vel Ikrām jā Erhamer-rāhimīne. Ve sallallāhu 'alā sejjidinā Muhammedinin-nebijjil 'ummijji ve 'alā Ālihi ve sahbihi ve sellim.

(O Vlasniče Veličanstvenosti i počasti, o Najmilostiviji od svih milosnih. I neka Allah blagoslovi našega prvaka Muhammed, vjesnika, čistog od drugih utjecaja, njegovu porodicu i njegove prijatelje,  i neka mu podari mir.)

قُلْ يَا عِبَادِ الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا رَبَّكُمْ لِلَّذِينَ أَحْسَنُوا فِي هَذِهِ الدُّنْيَا حَسَنَةٌ وَأَرْضُ اللَّهِ وَاسِعَةٌ إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ"

"Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni!" (Az-Zumer, 10.)

خَلَقَ السَّمَاوَات وَالأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ فَلاَ تَظْلِمُواْ فِيهِنَّ أَنفُسَكُمْ وَقَاتِلُواْ الْمُشْرِكِينَ كَآفَّةً كَمَا يُقَاتِلُونَكُمْ كَآفَّةً وَاعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ

«Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!» (At-Tewba, 36.) Draga braćo danas je 09. muharrem 1429. hidžretske ujedno danas je 18. januar 2008. godine. U današnjoj hutbi govorim o značaju Jevmu-l-ašure, koja je sutra 10. muharrema odnosno 19. januara ove godine. Još prije pojave islama i mekelije su posteći obiljžavele deseti dan muharema. Muhammed a.s., je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je da Jevreji poste Ašuru, pa je upitao: "Šta je ovo?" Rekli su: "Ovo je lijep dan, dan u kojem je Uzvišeni Allah spasio Benu Israelćane, od njihova neprijatelja, pa ga je postio Musa (a.s.)." Rekao je: "Meni je Musa bliži od vas!" - pa je postio i naredio drugima da poste.» (Buharija) 

Šta je jevmu-l-ašura i po čemu je poznat taj dan? Jevmu-l-ašura se naziva deseti dan mjeseca muharrema. Njegovo značenje i jest deseti dan. O ovom danu Muhammed a.s. je rekao: "...To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh a.s. postio..." ( Ahmed) Ibn Abas kaže: "Nisam vidio Muhammeda a.s. da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan)." (Buharija) Muhammed a.s je rekao: "Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!" (Muslim) 

Posteći deveti dan muharrema, Muslimani se u ovom ibadetu razlikuju od Jevreja. Muhammed a.s. je rekao: "Postite jedan dan prije i jedan dan poslije" (Muslim). Historičari bilježe značaj desetog dana mjeseca muharrema tj. jevmu-l-ašura u kojem su se desili bitni trenuci u povijesti čovječanstva. Dan Ašure je kod muslimana poznat i kao "عِيدُ الأَنْبِيَاءِ" , tj. "Bajram vjerovjesnika", jer je Uzvišeni Allah, na ovaj dan mnogim poslanicima podario razne počasti. Na dan Ašure Uzvišeni Allah je primio pokajanje Adema a.s., zato je aAšura dan primanja pokajanja. Na ovaj dan je spašeno čovječanstvo sa Nuhom a.s., čija se lađa zaustavila na planini Džudijj, a Junus a.s. je spašen iz utrobe kita u kojem je proveo četrdeset dana. Trgovačka karavana, koja je putovala prema Egiptu, izvadila je iz bunara Jusufa, a.s., a Jakubu, a.s., je vraćen vid, Ejjubu, a.s., je vraćeno zdravlje poslije bolesti od koje mu se raspadalo tijelo...

Zato je ovo dan spasenja iz tmine u svjetlost. Na ovaj dan su rođeni Musa a.s. i Isa a.s. A ovog dana Musa a.s. je sa svojim Izraelskim narodom spašen od faraonovog ropstva. Zato je ovo dan rađanja nade i traganja za slobodom. Na deseti dan muharrema jevmu-l-ašure data je vlast Sulejmanu a.s. a njegovom ocu Davudu a.s. je oprošten grijeh. Zato je ovo dan darovanja i praštanja. Draga braćo, pred nama je još jedna prilika da zaradimo koje dobro djelo i očistimo se od grijeha, pa nemojmo je propustiti! Ne propustimo da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovog dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Vjerovjesnika Muhammeda a.s., te da kroz post uzmemo pouku da je Ademu a.s. na dan Ašure oprošten grijeh, zato iskoristimu ovaj dan za pokajanje svojih grijeha i zatražimo oprost od dragog Boga.

Shvatimo da se ljudi kroz dobro spašavaju a kroz zlo propadaju. Nuh a.s. i Junus a.s. su spašeni zato što su vjerovali, pozivali i radili dobra djela sebi i drugima, a propao je sin Nuha a.s. koji je bio ohol i narod Junusov a.s. je propao jer su bili neposlušni svome Vjerovjesniku i radili su zlo drugima. Musa a.s. je sa svojim narodom izborio slobodu, zato što su bili zlostavljani i proganjani. Jevmu-l-ašura je u povijesti islama ubilježena i sa nemilim događajem 680. godine kada su na svirep način ubijeni hz. Husejin i njegova kompletna porodica. Od tada izraženije traju međumuslimanska sukobljavaja, zlostavljanja i proganjanja. Otuda se u šiizmu i nekim islamskim pravcima ovaj dan obilježava kao dan tuge. U islamskoj kulturi ishrane na dan ašure se sprema posebno Ašura jelo od raznih vrsta žitarica, voća, povrća... Naime, muslimani su nastojali na razne načine obilježiti ovaj značajn dan u povijesti čovječanstva. Pripovieda se da je Nuh a.s. spravio ovo jelo nakon iskrcavanja iz lađe u znak zahvalnosti Uzvišenom Allahu. Kako danas obilježiti Ašuru.

1. Postimo tri dana Ašure jer na taj način slijedimo sunnet Muhammeda a.s.

2. Posteći ove dane zatražimo oprost za svoje grijehe, iskažimo ljubav prema Uzvišenom Allahu, Poslanicima i dobrim ljudima.

3. Sjetimo se i međumuslimanskog sukoba na Kerbeli na način da uputimo dovu Uzvišenom Allahu da među muslimane ulije ljubav, povjerenje, razumijevanje, slobodu, mir i suživot na ovom različitom dunjaluku. 

4. Spremanjem jela ašure zahvalimo Uzvišenom Allahu na birićetu i zamolimo Ga za blagodati dobra koji će nas približiti dobru a udaljiti od zla. Muhammed a.s. je rekao: «U ovom danu (petak) postoji jedan trenutak, u kojem klanjač kada nešto zamoli od Allaha zasigurno će to dobiti». 

Daj Bože da je taj trenutak kada mi učimo dovu: Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim što nemamo snage da podnesemo! Oprosti nam grijehe, smiluj nam se. Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na drugom svijetu i sačuvaj nas činjenja grijeha. Uzvišeni Allahu podari nam u danima jevmu-l-ašure zdravlje i volju za postom, spasi nas od zla i uvećaj nam dobra djela. Sačuvaj našu mladost od nemorala, alkohola i droge*

Poslanik, saws, rekao: 'Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su ucinjeni protekle godine!'(Muslim) Poznati ashab Abdullah ibn Abbas,r.a. je rekao:...

"Nisam vidio da Allahov poslanik, sallallahu alejhi we selleme, toliko nastoji postiti dan smatrajući ga boljim od drugih kao što je nastojao postiti ovaj dan, dan Ašure, i ovaj mjesec, mjesec Ramazan" (Buharija).

Post devetog dana uz deseti

Abdullah ibn Abbas.r.a je takodjer rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, je postio dan Ašure i naredio da se posti, pa su rekli: Allahov Poslaniče to je dan kojeg slave Jevreji i Kršćani! Na to je Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao: Kada dođe naredna godina postit ćemo, ako Bog da, i deveti dan. Međutim prije nego je došla naredna godina Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, je preselio" (Muslim).

Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, je postio deseti dan Muharrema i naumio je postiti i deveti dan, pa je stoga pohvalno postiti deveti dan sastavljeno i uz deseti dan mjeseca Muharrema.

Poznati islamski ucenjak Ibn El-Kajjim je rekao:" post dana Ašure ima različite stepene;
- najpotpunije je da se posti, deveti, deseti i jedanaesti dan,
- drugi stepen je, da se posti, deveti i deseti,
- i najnizi stepen je, da se posti samo deseti dan.

Braćo i sestre! Posteći ova dva dana, uz Allahovu, dž.š., pomoć postižemo nekoliko ciljeva:

1) Bićemo nagrađeni posebnom nagradom, za post, kao poseban vid ibadeta;
2) Posteći i izvršavajući druge ibadete u mjesecu muharrenu, postižemo Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i milost;
3) Ovim načinom posta se razlikujemo od sljedbenika prošlih knjiga;
4) Slijedimo praksu Muhammeda, s.a.v.s.,;
5) Brišu nam se grijesi koje smo učinili u protekloj godini.

Ašure, mubarek jelo***

Da se ukratko podsjetimo na koji način i od čega se spravlja ašura: u ašuru se može staviti od sedam do sedamdeset i sedam prehrambenih artikala. Poželjno je da broj bude neparan. Navest ćemo neke od namirnica koje možete staviti u ovo ukusno jelo.
Žitarice i neka sjemena povrća: kukuruz, ječam, zob, pšenica, soja, leća, pasulj, riža, leblebija i dr. Ove namirnice treba kuhati svaku zasebno i nakon ispiranja dodavati zbiru u glavnoj posudi.
Voće: limun, jagode, maline, kupine, ribizle, smokve, breskve, kajsije, šljive, grožđe, jabuke, kruške, dunje, banane, ananas, bostan, borovnice, narandže i dr.Svježe izrezano voće prokuhati u jakoj agdi i sastaviti u većoj posudi.
Povrće: slatka tikva, mrkva, krompir isjeckati na kockice, skuhati sa malo šećera.
Sjemenke: orah, lješnik, badem, kikiriki, oljuštene pečene sjemenke tikve i suncokreta, pistacije. Sve se može kuhati sa dosta šećera, što će biti i sirup- voda od ašure.
Suho voće: smokve, grožđe, šljive, kajsije, hurme, kruške, oskuruše,šećer, med, mrvica soli,malo soka od ruže. Začini...
Sve sjediniti u veliku posudu, zaliti šerbetom u kojem su se kuhali začini, po potrebi dodati još vode i šećera, da bude nešto gušće od običnog kompota. Sve zajedno još jednom prokuhati, ohladiti i sipati u posude u kojima će se dijeliti. Preporučeno je da žitarice i ostale namirnice koje se teže kuhaju, skuhati dan ranije i ostaviti u frižider, a da se za sam dan ašure ostavi voće i ono što se lakše kuha i da se sve zajedno prokuha.

Na kraju molim Allaha dž.š. da nas učini nakon ovih dana boljim nego što smo bili prije njih! Da nas učini uspješnijim , Da nam istinu pokaže!
O Milostivi, primi naš post, naše namaze i sve ibadete koje činimo, Ti si Najmilostiviji! Oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu da budemo sa poslanicima, ashabima, šehidima i dobrim mu'minima!
Amin, JA RABBIL ALEMIN!